Skip to content

Kako izabrati psihoterapeuta – 5 važnih kriterijuma

Odlazak kod psihoterapeuta više nije tabu. Štaviše, polako postaje deo mentalne higijene, a briga o psihičkom zdravlju konačno se smatra nečim potrebnim i normalnim. Kao rezultat ovoga, sve više ljudi psihoterapiju vidi kao nešto što bi im moglo pomoći da se nose sa svojim izazovima i žive lakše, lepše i ispunjenije.

Međutim, zajedno sa potražnjom raste i ponuda. Sve veći broj različitih škola i pravaca, udruženja, razlike u osnovnom obrazovanju psihoterapeuta, iskustvu, ceni seansi, formatu rada… Sve ovo naravno donosi nove mogućnosti izbora, ali često i zbunjuje potencijalne korisnike što im može otežati put do pomoći.

Da ovako širok izbor opcija ne bi doveo do paralize i odustanka od terapije, izdvojio sam pet važnih kriterijuma na koje vredi obratiti pažnju.

1. Stručnost i kvalifikacije

Prvi korak je da proverite da li terapeut ima završenu edukaciju iz psihoterapije. Ovo uključuje višegodišnje školovanje, praksu i lični terapijski rad. Takođe je važno da li ima dodatne specijalizacije i na koje teme, ali i kog je osnovnog obrazovanja.

Za ljude sa ozbiljnijim izazovima preporučujem psihologa ili psihijatra kao osnovno obrazovanje. Takođe proverite da li ima licencu i da li je član nekog relevantnog udruženja.

Zašto je ovo važno? Psihoterapija nije samo razgovor – to je strukturiran proces zasnovan na znanjima iz psihologije. Takođe, licencirani terapeuti su obavezani etičkim kodeksom: čuvaju poverljivost, ne prelaze profesionalne granice i rade u vašem interesu.

Ako niste sigurni, slobodno pitajte terapeuta gde se školovao i kojoj profesionalnoj asocijaciji pripada. To je sasvim legitimno pitanje.

2. Psihoterapijski pristup

Ovo je definitivno najkompleksnije pitanje jer zahteva poznavanje vaših potreba. Da li vam je potrebna dublja rekonstruktivna psihoterapija, kraća intervencija, suportivna terapija tokom krize ili nešto potpuno drugo?

Osnovne grupe pravaca:

  • Psihodinamski pravac: dubinska psihoterapija sa fokusom na nesvesne obrasce. Idealan ako vas zanima dublje razumevanje sebe i svojih odnosa.
  • Kognitivno-bihevioralni pravac (KBT): strukturiran rad fokusiran na promenu misli i ponašanja. Odličan za konkretne simptome kao što su anksioznost, fobije ili opsesivne misli.
  • Humanistički pravci (npr geštalt): fokus na sadašnjem trenutku, iskustveni i kreativni rad koji prija ljudima koji vole nekonvencionalne pristupe.
  • Integrativni pravci: kombinuju različite pristupe u zavisnosti od potrebe.

Istraživanja pokazuju da različiti pravci mogu biti podjednako efikasni – ključno je da pristup odgovara vašoj ličnosti i ciljevima.

3. Iskustvo terapeuta

Iskustvo je važno, ali ne i presudno. Terapeut sa više godina prakse obično lakše prepoznaje obrasce i ima širu perspektivu, posebno kod specifičnih problema kao što su trauma, zavisnost ili partnerski odnosi.

Sa druge strane manje iskusni terapeuti mogu biti odličan izbor za uobičajene životne izazove iskustvo nije presudno. Oni se često i više potrude i budu prisutniji i zainteresovaniji, a svoje seanse naplaćuju manje nego kolege sa decenijskim iskustvom.

S obzirom da redovan odlazak kod psihoterapeuta zahteva izdvajanje značajne svote novca, mlađe kolege mogu biti odličan izbor u slučaju rešavanja manje ozbiljnih situacija.

Važnije od broja godina prakse je da terapeut stalno uči, ima superviziju i radi na svom ličnom razvoju.

4. Lokacija i način rada

Možda zvuči banalno, ali praktični aspekti često odlučuju o kontinuitetu terapije. Psihoterapija je proces koji traje mesecima ili godinama – mora biti održiva u vašem svakodnevnom životu.

Vreme je značajan faktor i niko ne želi da ga gubi u prevozu ili tražeći parking. Mnogi mi se javljaju upravo jer su me našli na Google-u po principu blizine. Ako vam je terapeut predaleko, velika je verovatnoća da ćete preskakati seanse.

Online ili uživo? Online terapija je pokazala sličnu efikasnost kao rad uživo, što znači da format rada možete prilagoditi svojim potrebama. Ipak, ako imate mogućnost, preporučujem da pronađete terapeuta sa kojim možete da se sretnete uživo u prostoru namenjenom za ovu vrstu rada.

5. Lični osećaj i probna seansa

Ovo je verovatno najvažniji kriterijum: kako se osećate sa terapeutom. Nakon malo istraživanja po sajtu ili profilu psihoterapeuta dobićete neku vrstu ličnog doživljaja da li vam ta osoba uliva poverenje.

Taj prvi osećaj vere je povoljan faktor za uspeh daljeg procesa. A istraživanja jasno pokazuju da je kvalitet odnosa između klijenta i terapeuta najpouzdaniji prediktor uspešnog ishoda terapije.

Na šta da obratite pažnju:

  • Da li vas terapeut pažljivo sluša i ne osuđuje
  • Da li vas zaista razume
  • Da li se osećate dovoljno sigurno da iskreno govorite o svojim mislima i emocijama

To da li ćete se “poklopiti” sa terapeutom zavisi od puno faktora. Na kraju krajeva, i terapeuti su živi ljudi sa svojim specifičnim osobinama i važno je da se one nekako uklope sa vašim potrebama.

Probna seansa je ključ. Ako vam nešto ne prija ili osećate distancu, važno je da to izgovorite. A ako se osećaj ne menja nakon nekoliko seansi, slobodno potražite drugog terapeuta. Hemija i poverenje se ne mogu u potpunosti objasniti, ali se mogu osetiti.

Zaključak

Ne treba otići kod bilo kog, ali ne treba ni tražiti savršenog psihoterapeuta. Najbolje je da krenete od stručnih kvalifikacija i pristupa, ali da konačnu odluku donesete na osnovu sopstvenog osećaja poverenja i sigurnosti.

Ako osetite da se sa nekim terapeutom uklapate, to je često najbolji znak da ste na pravom mestu. Ako ide ok, super. Ako ne ide, uvek možete da promenite.

Evo, ja sam u zadnjih 10-ak godina bio kod najmanje pet različitih psihoterapeuta i vrsta psihoterapije. Svaka je bila korisna i svaka mi je donela nešto drugačije. To vam govorim da ne biste odustali na prvom pokušaju koji možda neće biti savršen – ponekad treba vremena da se pronađe pravi terapeut za vas ili vašu aktuelnu potrebu.

Literatura

  • Horvath, A. O., Del Re, A. C., Flückiger, C., & Symonds, D. (2011). Alliance in individual psychotherapy. Psychotherapy.
  • Luborsky, L., Singer, B., & Luborsky, L. (1975). Comparative studies of psychotherapies: Is it true that “everyone has won and all must have prizes”? Archives of General Psychiatry.
  • Beutler, L. E., Malik, M., Alimohamed, S., Harwood, T. M., Talebi, H., Noble, S., & Wong, E. (2004). Therapist variables. In M. J. Lambert (Ed.), Bergin and Garfield’s handbook of psychotherapy and behavior change.
  • Andersson, G., Cuijpers, P., Carlbring, P., Riper, H., & Hedman, E. (2014). Guided Internet-based vs. face-to-face cognitive behavior therapy for psychiatric and somatic disorders: A systematic review and meta-analysis. World Psychiatry.